Koliki je pritisak na jedan bend, kada isti sa prvim albumom uspije pobjediti na svim mogućim newcomer listama, pokositi publiku uživo, te dobaciti do te mjere da ne malo fanova prvijenac već sada smatra klasikom metala? Malo ko si to uopšte može zamisliti, a upravo to je ono što se desilo sa norveškim trioom Communic, koji su sa albumom "Conspiracy In Mind" postigli ono što malo koji newcomer može tvrditi za sebe.
Naravno, pored velikog očekivanja mase novostečenih fanova, tu je i briga kako samih članova, tako i diskografske kuće, da bend ne zapadne u zaborav. Da li je to razlog zašto se Communic ovako brzo vraćaju na scenu sa svojim drugim albumom "Waves Of Visual Decay" ili je glavni kompozitor benda Oddleif jednostavno tako pun ideja, to će ostati njihova tajna.
Ali, prije nego ovdje prepadnemo sve one koje je oduševio prvi album i koje je strah prebrzo sklepanog nasljednika, da kažemo da je Communic, ne samo u svakom pogledu objavio album dostojan prvog, već je isti i nadmašio!
Već na prvo slušanje je jasno da Communic ne bježe od stila definisanog na prvom albumu. U pitanju je i dalje metal pun melodike, koja i ovaj put zalazi duboko u melanholične sfere, i kojeg je globalno gledano i dalje najlakše porediti sa bendovima kao što su Nevermore ili Candlemass. Ipak, bend na ovom albumu ide još dublje u progresivne vode, dok je sa druge strane materijal ipak pristupačniji nego onaj sa prvog albuma, što na prvi pogled zvuči paradoksalno, ali se ipak savršeno da objasniti činjenicom da su kompozicije pune melodija koje će vam se urezati u mozak nakon jednog slušanja.
Da se primjetiti i to da je sve manje sličnosti sa pomenutim bendovima, jer u ovom obliku zaista danas postoji samo jedan bend, a to je Communic. Čak bi se usudio reći da određene strukture pjesama i pojedine dionice podsjećaju na Opeth. Ali opet, mislim da je bend konačno zaslužio da ga se ne poredi sa velikanima scene, već da se jadno i glasno kaže: "Ovo je Communic!"
A ono što je Communic bi jednostavno svim ljubiteljima metala trebalo da se zavuče pod kožu. Bend savršeno kombinuje sve pozitivne adute metal žanrova, bez da ikada zvuče istrošeno ili neiskreno. Bend pogađa melodijama u srce, bez da ikada zvuči whimpy ili gay. I tek onako usput, bend napiše pjesme od kojih je svaka preko 7 minuta, a da nikada ne dosadi.
Jednostavno svaka od 7 numera koje nam Oddleif i kompanija ovdje servira nema mane. Riffovi se isprepliću sa genijalnim melodijama, ritmovima uz koje možete mahati glavom ili sjediti kući i sanjariti i sve to uz Oddleif-ov vokal, koji i dalje podsjeća na Warrel Dane-a, ali donosi i nove nijanse.
Ja jednostavno mislim da ne postoji ljubitelj metala kojeg bi pjesme kao "Frozen Asleep In The Park", "At Dewy Prime" ili genijalna "Fooled By The Serpent" (preko 9 minuta) ostavile ravnodušnim. Uz sve to dodajte odlične tekstove o socijalnim problemima, upitnim metodama religioznih institucija ili istorijskim misterijama Norveške i na kraju ostaje malo dvojbe o kvaliteti ovog trojca.
Suma sumarum, Communic novim albumom dokazuje da nije u pitanju one hit wonder, te da ako ovako nastave sigurno imaju veoma svijetlu budućnost pred sobom. Za sve one koji još nisu upoznati sa ovim bendom, savjetujem da dobro otvore oči i načule uši, jer se upravo pred nama jedan bend upisuje u legendu. Za koju godinu se niti jedna metal kolekcija bez ovog albuma neće smatrati dovoljno ozbiljnom i tačka!

Duboko klanjanje pred jednim od najboljih novih bendova danas i jednim od najboljih albuma godine!