Intervjui 2006. Moonspell (Fernando Ribeiro)
| Moonspell (Fernando Ribeiro) |
Definitivno najpopularniji portugalski metal bend po imenu Moonspell nam se vraća sa novim albumom po imenu "Memorial". Mimo toga, bend je promijenio i diskografsku kuću. Za neke bendove je to svakodnevnica, za Moonspell ipak velika stvar, obzirom da je bivša kuća Century Media objavila sve dosadašnje albume benda. Ipak, u prvom planu je naravno muzika, a po tom pitanju se novi album "Memorial" zaista ne mora sakrivati, niti iza odličnog zadnjeg albuma "The Antidote", ali niti iza klasika kao što su "Wolfheart" ili "Irreligious". Moonspell dakle sa novom diskografskom kućom, SPV Records, nastavlja sebi da gradi spomenik za zasluge na metal sceni i izdaje album koji za mnoge već sada predstavlja kandidata za album godine. Sa druge strane sigurno ima fanova kojima je novi album previše žestok. To je sigurno jedan od aspekata albuma na koji smo se osvrnuli u ovom našem, do sada drugom, intervjuu sa frontmenom benda, Fernando Ribeiro-om. Velika tema je naravno bila i sadržajna vrijednost riječi krv, koja je kao takva centralna tema albuma. Vječito prijatni, prijateljski raspoloženi Fernando je uz tendecije ka filozofiji odgovarao na naša pitanja i to u dva navrata. Prvi put smo razgovarali 06.03.2006. godine, ali su nam telefonski problemi poremetili konverzaciju. Bend je onda išao na turneju u Rusiju, tako da smo razgovor nastavili 9 dana kasnije. Bez obzira na te probleme, glavnu riječ o albumu "Memorial" preuzima Fernando, a do vas je da se što prije dočepate ovog albuma, koji će sigurno postati novi klasik benda.
Pozdrav Fernando! Tek tako da te pitam, sjećaš li se da smo već jednom razgovarali? Da naravno! Vi ste onaj magazin iz Sarajeva, zar ne? Sjećam se da sam bio potpuno iznenađen kada sam shvatio da dajem intervju za Bosnu i Hercegovinu, jer nikada prije nisam čuo da postoje neki magazini kod vas. U zadnje vrijeme smo bili i u Hrvatskoj u Zagrebu, ali nikada u Sarajevu. Nikada nisam bio tu ni privatno ni sa bendom i nadam se da ćemo jednog dana doći. A sjećam se da sam nakon onog prvog intervjua odmah rekao Mike-u da sam razgovarao sa Sarajevom, jer je to za nas bilo zaista čudno (smijeh). Mislim čak da sam zvao iz Njemačke? Da, jesi. Bio si u prostorijama Century Media-e u Dortmundu i radio si promociju za "The Antidote". Ali kad smo već kod Zagreba, moram da pitam da li poznaješ jednog Borisa... Borisa? Da, on se sada bavi organiziranjem koncerata u cijeloj regiji Balkana... Onako, visok momak sa naočalama? Visok? Ogroman je! Naravno da ga znam. Upravo je sada bio sa nama na turneji. Razgovarali smo o tome da napravimo više koncerata u regiji, da možda dođemo i do Sarajeva. Bio je sa nama jedno vrijeme, ako govorimo o istoj osobi, naravno?  Da, to je naš kolega. I svi se nadamo da će uspjeti da vas dovede i u našu zemlju, ali znamo da je to skupo. Moonspell nije mali bend. (Smijeh) Da budem iskren, ja zaista ne znam da li postoji neki dogovor, jer to on mora dogovoriti sa našom agencijom. Znam da nas nije lako dovesti na samo jedan koncert, jer to onda nije samo skuplje, nego je i agencija prilično osjetljiva na takve stvari. Kada smo na turneji, onda je to druga priča. Ja sam mu rekao da me obavjesti o pregovorima, jer ja bih želio doći i svirati, jer nam je nastup u Zagrebu pokazao koliko imamo fanova u toj regiji. Vidjećemo šta će se desiti.  Super, ali hajde da razgovaramo o vašem novom albumu. Prije nego ste uopšte najavili novi album, rastali ste se od kuće Century Media, koja je objavila sve vaše albume do sada. Zašto ste donijeli tu odluku? Ne bih želio da iko pomisli kako smo mi nezadovoljni sa Century Media-om. Mi smo dio istorije te kuće, isto kao što su oni veliki dio istorije ovog benda. Oni su nas podržavali sve ove godine, kao i mi njih i imali smo vezu koja se osnivala na uzajamnom povjerenju. Ipak, mislim da su se i Moonspell i Century Media tako razvili da više nisu onako idealni par, kao što je to bilo nekada. U jednom momentu smo se osjećali kao da nas Century Media uzima zdravo za gotovo. Naravno, nakon što nam je istekao ugovor, oni su nam ponudili novi, ali nisu se borili za nas jer su kao mnogi mislili da ćemo ostati kod njih. Mislim da smo malo zaglavili u saradnji sa njima, kao i oni sa nama. Nismo mogli ponuditi ništa novo jedni drugima. Možda bi se saradnja poboljšala novim ugovorom, ali smo se mi odlučili za SPV i za sada nam je odlično. Željeli smo novi, drugačiji pristup i radi toga smo se odlučili promjeniti izdavačku kuću. Željeli smo izbjeći onaj efekat "vidi, još jedan album Moonspell-a na Century Media-i". Mi dakle nemamo nikakvog razloga da se žalimo na rad kuće Century Media, već smo prešli čisto da unesemo nešto novo u sam bend.  Prije nego se bacimo na novi album, želim da znam još nešto što ima veze sa Century Media-om, a to je kada će konačno izaći taj live DVD, koji je najavljen već duže vrijeme? To je dobro pitanje, jer sam upravo pred ovaj intervju razmjenjivao emailove sa njima i tjerao ih da požure sa tim. To je politika kuće Century Media, oni jednostavno rado odugovlače objave DVD izdanja, ne samo benda Moonspell, već i drugih. Ja zaista ne znam šta čekaju. Uzimaju si previše vremena producirajući ih. Mislim da je to jedna negativna strana naše saradnje sa njima. Mi imamo toliko albuma koje smo izdali za tu kuću, a nikada nismo izdali neko specijalno izdanje kao što bi bio jedan DVD ili live album. DVD je sam po sebi gotov, ali ima mnogo zakonskih procedura, koje Century Media mora da ispuni da bi ga objavila. Sve je to komplikovano i čudno, da više ni ja ne znam u čemu je stvar. Dobro, ima tu i legalnih problema sa jednim od naših bivših članova, ali to nije razlog da se odugovlači ovako dugo. Moja zadnja riječ koju sam uputio njima je da ako ne izdaju DVD u ovoj, 2006. godini, da mi ne želimo onda da ga uopšte izdaju, nego ćemo snimiti novi. To ćemo i uraditi, iako bi to bila šteta, jer je ovaj DVD odličan, sa odličnim koncertom. Ima odličan zvuk, izuzetan dizajn, ima komentare koje sam ja napisao, ima intervjue sa svim bivšim članovima. Tu su svi video spotovi, plus jedan koji nikada nije objavljen. Onda ima i bonus DVD sa live snimcima od 1992. godine pa sve do 2005. Većinu tih snimaka niko nije do sada vidio i ja se mogu samo još jednom izvinuti svima koji čekaju to izdanje. Ja na to nisam zaboravio i radim sve što mogu da požurim njegovu objavu. Možda Century Media čeka da objavite novi album, pa da iskoriste eventualnu euforiju oko albuma i prodaju više DVD-ova? Možda, ali ja mislim da bi se DVD dobro prodavao i bez novog albuma. Čak je moguć i kontra efekat, jer ljudi danas, bez obzira na zemlju u kojoj žive, sebi ne mogu priuštiti sva ta izdanja odjednom. Ljudi imaju problema sa novcem svugdje u svijetu, a muzička izdanja nisu jeftina. Prema tome, objaviti dva Moonspell izdanja u tako kratkom periodu nije dobra ideja. Naravno moguće je da novi album poveća prodaju, što bi bio znak da se ljudima zaista sviđa album i da žele da znaju više o bendu. Ja ipak mislim da će DVD izaći negdje u oktobru ili novembru, ako ne i u decembru, dok će album izaći u aprilu.Tako će ljudi imati više vremena da si stvore sliku o albumu, a i da uštede novac za DVD. Ja se u suštini ne razumijem u te komercijalne stvari, to je politika diskografske kuće. To je njihov posao, a moj je da ih požurujem (smijeh).  Osvrnimo se onda konačno na novi materijal. Zadnji album "The Antidote" je izašao prije pune tri godine, a to je najduža pauza u vašoj karijeri. Naravno, promjena diskografske kuće je nešto odužila produkciju, ali da li ima još razloga za tu pauzu? U suštini mislim da je to normalna pauza za jedan bend. Pogotovo ako se uzme u obzir količina turneja koje smo obavili za album "The Antidote". Bili smo čak dva puta u Americi. Dva puta smo išli po Evropi, jednom kao co-headliner-i uz Lacuna Coil i jednom kao podrška Cradle Of Filth-u. Imali smo samo malo slobodnih dana u kojima smo mogli da radimo na novom materijalu i to je glavni razlog zašto nam je ovaj put trebalo više vremena. Drugi razlog je taj što smo zaista željeli biti 100% spremni sa ovim albumom. Željeli smo ući u studio sa najboljim pjesmama koje smo ikada napisali, a za takvo nešto ti je potrebno vremena. Potrebno je da dug period živiš za taj album i mislim da se to vidi na albumu "Memorial". Osjeti se da smo živili za njega i da je dugo sazrijevao u nama. (Ovdje se prekinula veza, tako da smo nastavili intervju 9 dana kasnije i to u 11 sati ujutro! op.a.) Pozdrav još jednom! Kao prvo, moram da te pitam kako to da si budan u ovo doba? Uništićeš svoj vampirski imidž (smijeh). (Smijeh) U suštini je u Portugalu 10 ujutro! Imamo isto vrijeme kao Velika Britanija. Što se tiče tog imidža, možda razočaram nekoga, ali ja sam pravi ranoranilac. Mislim da je jutro najbolji dio dana za posao, jer se svašta može završiti prije podne. Uopšte nisam neko ko voli da spava do dva sata posljepodne i mrzim taj neki gothic stereotip da moramo biti noćna bića i da radimo po noći, spavamo po danu i onda se budimo u sobi sa mraaaačnim zidovima. Meni je to bezveze (smijeh). Ja volim gothic kulturu, ali mislim da je ona daleko više od toga kada se ko budi (smijeh). Ok, nastavimo onda tamo gdje smo stali prošli put. Govorimo o novom albumu i ja te moram pitati šta se dešava sa bass gitarom. Vi i dalje nemate novog bassistu, tako da me interesuje šta se dešava po tom pitanju, da li ćete nastaviti raditi bez bassiste i ako, ko je onda svirao bass na albumu? Waldemar (Sorychta), naš producent, je svirao bass na albumu. On je radio sa nama na predprodukciji albuma i obzirom da nemamo bassistu, on je već u ranoj fazi rada na albumu svirao sa nama. Mi u stvari imamo bassistu koji je sa nama već neke dvije godine, ali je on gost. On svira sa nama uživo i odlično se slažemo, ali imamo taj dogovor da nećemo pokušavati da ga integrišemo u bend. To smo radili prije i neke od tih odluka su bile prebrzo donešene. Veoma je teško ući u taj odnos koji smo mi ostali stvorili međusobno, jer smo mi Moonspell još od 1995. godine. To je jedna veoma duboka veza i veoma je teško i stoga nije fer naći nekoga preko audicije i uvesti ga u bend. Mislim da niko ko bi tako došao u bend ne bi mogao ispuniti naša očekivanja. S toga mi imamo dogovor koji odgovara i njemu i nama. Uživamo svirati zajedno, slažemo se, on je super tip, ali imamo tu otvorenu vezu i svi smo ok sa tim. Mi nešto tražimo od njega i on to ispuni, i kada on nešto traži od nas, mi to ispunimo. On je na turneji pravi pravcati član benda, ali mimo toga ne. Naravno, mi se družimo, nije sad tako da on na bini svira sa nama, a da poslije nema pravo sjediti sa mnom. Jednostavno je takva situacija i mislim da će Moonspell uvijek ostati samo nas četvorica. Ok, dakle, razgovarajmo konačno o muzici. Kada mi je stigao promo, prvo me opčinio omot, onda sam pročitao i tvoj komentar kako je krv centralna tema albuma, a onda kada sam stavio CD u plejer, nisam mogao da vjerujem. Album je bio potpuno drugačiji od onoga što sam očekivao. Mislio sam da ćete opet biti više gothic, dok je ovaj album nešto najžešće što ste snimili, ima dosta black i death metala u sebi, tako da se zaista može porediti sa "Under The Moonspell" EP-em. Odakle sva ta agresija? Da li je turneja uticala na vas? Pa novi materijal dolazi iz više izvora, ali prvo da komentiram poređenje sa "Under The Moonspell". Pod broj jedan, nadam se da je ovaj materijal bolji od tog (smijeh), iako i ja znam da mnogi upravo taj EP smatraju našim klasikom. Mi smo tada bili veoma mladi i jedva da smo znali svirati. Ideje su bile dobre, ali još i onda smo bili frustrirani što zvuče onako. Oni koji poznaju Moonspell, znaju da mi nikada nismo sakrivali našu ljubav prema ekstremnoj muzici, pogotovo death i black metalu. Mislim da ta dva stila jesu najiskreniji i najbolji stilovi unutar metala, jer su iskreni, snažni, a moraju se suočiti sa mnogo negodovanja. Ja lično sam veliki black metal fan, pogotovo bendova kao što su Bathory, Venom, Celtic Frost ili Hellhammer, onda i novijih kao Mayhem ili Emperor. Muzička kvaliteta je za mene u prvom planu, a ne neki šok elementi. Takvi bendovi su onda naravno uticali i na naš zvuk. Prema tome, mene uopšte ne čudi što u našoj muzici ima black metal elemenata. Moj vokal je varijacija na black metal vokal pokojnog Quorthon-a, pa čak i onaj operski dio. "Memorial" dakle nije ništa drugo nego jedan tipičan Moonspell album. Album kojeg nije strah koristiti se stilskim elementima poznatim po jednom žanru. Mislim da je to esencija Moonspell muzike. Mi koristimo elemente drugih žanrova i pretvaramo ih u nešto naše. "Memorial" sigurno nije black metal, već je možda i nešto iza toga. Mislim da ova strana Moonspell-a može iznenaditi samo nekoga ko poznaje naš "Darkness And Hope" album, koji je bio čisti gothic, ali već "The Antidote" je imao daleko žešći pristup. Mislim da si u pravu kada navodiš sviranje uživo kao inspiraciju, jer smo i mi vidjeli da su one pjesme koje imaju atmosferu, ali i onaj ritam za mahanje glavom najbolje za publiku, tako da to naravno utiče na nas. Ipak, ja album gledam kao cjelinu, a ne kao dijelove muzičkih dionica. Naravno, album je pun black metala i gothic elemenata, ali ako želim da to sve opišem jednom rječju, onda je to jednostavno Moonspell. "Memorial" je istinski Moonspell.  Slažem se. Ja sam fan Moonspell-a od samog početka i imao sam malo problema nakon albuma "Irreligious" koji je i danas jedan od meni najdražih i nekako sam uvijek krivio bassistu za taj prekid (Fernando crče od smijeha, op.a.) jer je Sergio došao pred album "Sin/Pecado". Naravno, svaki vaš album ljudi porede sa "Irreligious" pa i ovaj i ja imam osjećaj da je "Memorial" album koji ima potencijal da prekine tu tradiciju... Vidi, svi naši albumi, pogotovo tih prvih nekoliko su bili albumi koji su iznenadili ljude, pogotovo u to vrijeme. Niko nije računao na nas, jer smo iz Portugala. A mi smo bili potpuno ludi i imali smo skroz drugačiji pristup nego Šveđani, Norvežani ili Nijemci koji su tada dominirali tržištem. Tako da kada su ljudi čuli albume kao "Wolfheart" ili "Irreligious" reagovali su veoma pozitivno. Kasnije su se razvila ta očekivanja prema nama i naravno čim postoje očekivanja, odmah je teže zadovoljiti ih. Upravo to se desilo nama kao bendu i to je doprinijelo tome da ti albumi danas imaju ovaj status, što je za nas isto onoliko prokletstvo, koliko i blagostanje. Mnogi ljudi koji su odrasli uz te albume vežu uz njih puno više nego što ti albumi sami po sebi sadrže i ljudi žele te memorije da prožive ponovo. Problem je kada se nama naša istorija drži pred nosom na jedan potpuno nekonstruktivan način. Mi smo vremenom naučili živjeti s tim i napravili smo najbolje od toga, a to je da se nikada nismo predali. Mi sviramo muziku koju volimo i preuzimamo punu odgovornost za to, čak i za album kao "Butterfly Effect". Željeli smo takav album i napravili smo ga isto kao i "Darkness And Hope". Oni koji su nam ostali vjerni i koji nas prate vide da svaki naš album ima svoj razlog i da je esencija benda Moonspell uvijek prisutna, ta naša vizija i hrabrost da to učinimo. Mi smo uvijek željeli da jedan album zvuči kao jedna cjelina i upravo radi toga "Butterfly Effect" zvuči kako zvuči,"Darkness And Hope" zvuči kao gothic metal, "The Antidote" je više metal i danas "Memorial" ide još dalje. Mi smo dakle uvijek radili ono što smo htjeli i to bez kompromisa, tako da mislim da smo, ako ništa, zaslužili poštovanje, jer nikada nismo odustali od onoga što smo sami smatrali ispravnim. Mi nikada nismo, kao što to neki drugi bendovi rade, sjedili u grmu i čekali da naš stil postane popularan. Ne, mi smo uvijek pokazivali naše lice i to je poruka koju nosi i "Memorial". Ovaj album jasno govori da smo mi i dalje u stanju napisati album koji se može nositi sa našim klasicima. Mi pokazujemo da smo u veoma dobrom odnosu sa našom istorijom, ali da nemamo namjeru da se vratimo i živimo u sjeni naših klasika, jer i njih smo mi napisali, a ne neko drugi. Ja sam pisao tekstove, a ostali muziku kako na "Irreligious"-u, tako i na "Memorial"-u. Dakle, ako je neko kriv ili ako nekoga treba pohvaliti onda je to Moonspell i niko drugi. Naravno, ali je činjenica da ti klasici postaju sve veći teret. Uzmimo kao primjer pjesmu "Alma Mater". To je pjesma koju vi morate svirati i koja je postala neka vrsta himne benda. Ja zaista iskreno mislim da vi nikada niste uspjeli napisati takvu himnu ponovo, sve do danas, obzirom da mislim da je "Once It Was Ours!" pravi dostojni nasljednik. (Smijeh) Da, slažem se, ali bih ja dodao još i "Blood Tells!" (smijeh). U suštini, mi nikada nismo ni pokušali napisati pjesmu kao što je "Alma Mater", jer je to neponovljiv klasik kakvog svaki bend ima. Na primjer Joy Division. Svako zna pjesmu "Love Will Tear Us Apart". Ja ipak mislim da to nije uvijek samo djelo pjesme, pa da ona postane himna. Mislim da je ključna tačka kako ljudi prihvataju neku pjesmu. Ja sam ubijeđen da, da smo mi danas izdali pjesmu "Alma Mater" a ne prije 10 godina, da je ljudi ne bi ni primjetili. Suština pjesme koja postaje himna je danas potpuno drugačija, nego što je to bila prije 10 godina. "Alma Mater" je i danas odlična pjesma po mom mišljenju i sama atmosfera na bini kada je sviramo je takva da nam uopšte ne smeta da je ponavljamo svako veče. Potpuno zaboravimo da je u tom trenutku sviramo po 10000-ti put (smijeh). Ja sa druge strane koristim promociju albuma "Memorial" da budem iskren. Mislim da mnogi ljudi u novim albumima ne vide suštinu, već nešto što žele da vide. Neki se zadovolje tom površinom i proglase album odličnim ili lošim bez da zaista znaju o čemu tu govore. "Memorial" naravno ima tu atmosferu koja se osjeti na prvo slušanje, ali ja se nadam da je album takav da može da otvori ljudima oči i da ih zainteresuje malo duže. Ne mislim da su ljudi koji tako gledaju na muziku glupi ili kratkovidni, već kritikujem manjak vremena. "Memorial" je dakle album koji su napravili ljudi koji zaista vjeruju u tu muziku koju sviraju i ja se nadam da će fanovi to vidjeti. Mi dakle i sa tog stanovišta ne pokušavamo da napravimo novu "Alma Mater", jer mi to više ne možemo. Ljudi uopšte više nisu u stanju da apsorbuju našu novu muziku tako intenzivno da nađu novu himnu i ako jesu, uvijek će klasik ostati klasik. Čisto objektivno gledajući "Memorial" nema niti jednu jedinu slabu pjesmu, za razliku od naših drugih albuma i zato ga ja smatram našim najboljim albumom. Svaka pjesma je veoma jaka, veoma lična, može da stoji sama za sebe i mislim da su veoma pamtljive. Svaku od tih pjesama bi mogli svirati uživo i bile bi odlične. Dakle, ako ljudi budu čekali na novu "Alma Mater", oni je neće dočekati, a ako ne budu, onda će ih naći nekoliko.
I pogotovo album "Memorial" je pravi izvor. Potpuno se slažem sa tezom da je ovo sigurno jedan od vaših najboljih albuma, klasik vamo-tamo. Ipak, kada govorimo o muzici, vi imate na ovom albumu dosta kratkih instrumentalnih pjesama, koje sigurno pridodaju atmosferi. Mene ipak interesuje da li ste igrali igru Vampire: The Masquerade? (Smijeh) Nismo. Znam za tu igru u kojoj ljudi uzimaju uloge drugih karaktera i moram priznati da kada si član benda kao što je Moonspell, onda ti takve igre nisu potrebne, jer i ovako moramo da uskačemo u razne uloge. Mislim, zna se desiti da jednu noć provedeš u hotelu od pet zvjezdica sa šampanjcem, a da se sutradan nalaziš na sred autoputa u Slovačkoj u malom kombiju i da se smrzavaš. Sa druge strane su te igre veoma zanimljive i da imam vremena sigurno bih se zabavljao sa njima, pogotovo Mike (Gaspar, bubnjevi, op.a.) je lud za tim. Da, ali sam ja više mislio na kompjutersku igru, koja je odlična i koja ima atmosferu i muziku i efekte koji me jako podsjećaju na vaš album. Ne kažem da ste nešto ukrali, već da kompletan album ima tu neku vampirsku atmosferu, što naravno ide u prilog tvojoj tezi da je krv centralna tema albuma. Šta misliš time i da li je zaista vampirizam u pitanju? Ja mislim da je krv peti element prirode i da ona na nas utiče tako snažno i ne mislim samo u smislu vampirizma. Vampiri su za mene jedna velika metafora za vezu između ljudi gdje živimo jedni od drugih i sišemo jedni drugima krv i time širimo lošu ili zlu energiju. To je za mene definicija vampira. Naravno, ja volim svu folkloru i tradiciju oko tog mita, ali više volim da stvari priložim stvarnom životu, jer tako dobiju veće značenje. Što se tiče albuma krv jeste centralna tema, ali na više načina. Krv je u jednom svom značenju sinonim za veliku vezu i to je nešto što mi kao bend osjećamo prema ovom albumu. Ako analiziramo značenje krvi onda ćemo doći do zaključka da je ono izuzetno duboko. Krv predstavlja porodicu, vezu, lojalnost, stoji kao simbol boli i patnje, ali i ljubavi. Kada kažemo da volimo, kažemo da nam srce krvari. Ne zaboravimo onaj čin bratstva kada dvije osobe pomiješaju krv. Krv je dakle esencijalna za vezu među ljudima. Sve pjesme koje sam ja ikada napisao, bilo da one govore o vampirima, vukodlacima, mrtvom drveću ili šta ja znam čemu već, uvijek govore o vezi između ljudi i uvijek su lične prirode i tako je i na albumu "Memorial". Pjesma "Once It Was Ours!" može biti interpretirana kao pjesma jedne čitave nacije, a može biti i iskaz jedne osobe. Za mene je uvijek bilo bitno imati ta dva aspekta, univerzalni pristup i tumačenje pjesme, ali i mogućnost da se ona svede na jednu određenu stvar.  Album zaista teče kao jedna cjelina, ali mene interesuje zašto ste ga nazvali "Memorial". Naravno, poznato je šta to znači i nudi dosta mjesta za interpretaciju, ali je tu i prva pjesma po imenu "In Memoriam". Zbog čega ti nazivi? Ovako, jednoga dana smo mi čistili našu prostoriju za sviranje i našao sam primjerak malog fanzina koji sam ja pisao sa Pedro-om (Paixao, klavijature, op.a.). Taj magazin se zvao Ars Tenebrarum i nije bio o muzici, već više o mračnoj poeziji i filozofiji. Uvod u taj fanzin se uvijek zvao "Memorial" i tu smo našli ime za naš novi album. Od tog momenta na dalje su počele da se vežu ostale veze za koncept albuma. Sve je dobilo tu neku tačku fokusiranja na koju smo mogli da usmjerimo našu energiju. Naravno, ime "Memorial" se može interpretirati na mnoge načine. Neki ljudi su mislili da je u pitanju best of album, a neki su pomislili da je to naš zadnji album. "Memorial" u sebi nosi veliko značenje čežnje, usko povezane sa sjećanjem, kao kada živiš u nekom gradu i imaš predivne uspomene na njega, a kada se vratiš nakon mnogo godina, grad djeluje kao grad duhova. Sva ljubav prema tom gradu i čežnja prema njemu je automatski preko memorije ili uspomene. To je na neki način centralna tema albuma i mi se u svakoj pjesmi igramo sa tim konceptom. Što se tiče prve pjesme, tog uvoda u album, nazvali smo je "In Memoriam" da bi podržali taj koncept i to na najjači mogući način. Kada slušam tu kratku kompoziciju, osjećam tu neku mirnoću i mislim da je naziv odličan za nju. Instrumenti su također pažljivo odabrani, jer je ovo jedina mirna pjesma albuma u kojoj slušaoc ima vremena da diše i da se koncentriše, a onda do kraja ide veoma napeta muzika. Na žalost, mi više nemamo vremena. Intervjui s tobom su uvijek veoma prijatni i imam osjećaj da bi mogli ovako još satima. Nadam se da ćemo se vidjeti negdje na turneji, a ako ništa, čujemo se kada spremite novi album... Hvala tebi. I ja mislim da je bilo veoma ugodno razgovarati s tobom i ja se nadam da ćemo uspjeti doći u Sarajevo, pa da se bar ispričamo kao ljudi. Do tada, puno pozdrava našim fanovima u regiji! |
|||||||||||||||||||||||||||||
