Intervjui 2007. Masterplan (Roland Grapow)
| Masterplan (Roland Grapow) |
Kao grom iz vedra neba je na metal scenu 2002. godine udario njemački bend Masterplan, koji je angažovao norveškog pjevača svjetskog ranga, Jorn Lande-a. Album "Masterplan" i singlica "Enlighten Me" su odmah nakon objave završili na top listama raznih zemalja, tako da je bend svojim uspjehom zasjenio i elitu njemačkog power metala, bend Helloween, koji se tada na scenu javio sa albumom "Rabbit Don't Come Easy". Kvalitet benda je Masterplan ponovo pokazao na svom drugom albumu po imenu "Aeronautics", koji je ipak imao više hard rock elemenata nego prvijenac, a sve na zahtjev gore pomenutog Jorn Lande-a, čiji prioritet je sve više postajao sopstveni solo projekat po imenu Jorn. Bend Masterplan se radi takvog razvoja polako razilazio, tako da je prvi bacio peškir upravo Jorn Lande. Rastanak od ovog pjevača je protekao prilično mirno, jer je takav razvoj bio za očekivati, tako da je Jorn nakon objavljivanja odluke odsvirao još nekoliko koncerata sa bendom. Puno veće iznenađenje je bio odlazak bubnjara i suosnivača benda Uli Kusch-a, koji je zajedno sa Roland Grapow-om svojevremeno izbačen iz benda Helloween. Bend Masterplan je tim razvojem događaja dobro tresnuo od samo dno. Radi toga je još čudnije to da su se Grapow i kolege iz benda Masterplan tako brzo oporavile i u rekordnom roku predstavile u novoj postavi i, što je još važnije, sa odličnim albumom koji nosi naziv "MK II". Šta se krije iza ovog naziva, kako je Masterplan došao do dna i koji su faktori bili bitni da se ponovo vrati na scenu, je naravno tema ovog razgovora. Raspad Helloween-a u vrijeme albuma "The Dark Ride" također nije zanemaren.
Ćao Roland-e! Pa, skupiću hrabrost i pokušati da pogodim da sigurno zoveš iz Njemačke... Tako je, zovem iz Hamburga. Trenutno sam ovdje i imam probe sa bendom Masterplan i samo čekamo kada će početi naša turneja. Da, čuo sam za tu turneju koju treba da svirate sa legendarnim Saxon. Ipak, sada je malo odgođena zar ne, obzirom da je Biff Byford bolestan... I to je tačno, Biff je bolestan, tako da smo za sada otkazali samo termine u Engleskoj. Njih smo onda pomakli na kraj turneje, što znači da će naš prvi koncert biti 10. ovog mjeseca u Belgiji. Naravno, vi trenutno uvježbavate nove pjesme, ali ste sigurno imali dosta posla i oko onih starih, jer je pola vaše postave promijenjeno. Kako su prošle te probe? Prošlo je super. To čisto uvježbavanje smo mi već okončali i već smo odsvirali dva koncerta. Prvi je bio u Bremenu, a drugi je bio još bolji jer je bio u Hamburgu u dvorani Ballroom. Mislim da smo spremni da dobro prodrmamo bine. Ja sam zaista zadovoljan.  Kad smo već kod postave, bilo bi lijepo da našim čitaocima sve to objasnimo malo detaljnije. Prva vijest koja je procurila je ta da vas je napustio dugogodišnji pjevač Jorn Lande. Šta se tu zaista desilo i naravno, kako ste našli zamjenu za njega? Pa, Jorn je napustio bend prije 10 ili 9 mjeseci. Za nas to nije bilo neko veliko iznenađenje, jer smo prije toga imali jako puno diskusija. Znali smo da je on nesretan sa stilom koji sviramo i da se stalno pitao kako će to biti u budućnosti, da li će morati tako pjevati i za 20 godina. Na kraju se on odlučio da će se fokusirati na svoj solo projekat i mi smo se razišli na jedan jako lijep način. Nije uopšte bilo svađa. Jasno je da nije lijepo nekoga siliti da ostane u bendu u kojem nije sretan, jer to nije dobro ni za koga. Niti za bend, niti za onoga ko želi da ode, niti za fanove, jer bi oni to prije ili kasnije osjetili. To je ujedno i razlog zašto je drugi album bio malo drugačiji u odnosu na prvi. Nakon toga smo mjesecima tražili pjevača i jednog dana me je Mike DiMeo dodao na MySpace stranicu, sasvim slučajno. Ja sam pogledao njegovu stranicu, mislim da je to bio kraj jula prošle godine, čuo sam mu glas i jako mi se svidio. Bilo je tu i nekih sličnosti sa glasom Lande-a, jer obojica imaju te neke blues korijene. Odmah sam imao osjećaj da bi bio dobar za nas i potrajalo je dok smo se našli, ali na kraju je sve ispalo savršeno.  Kad govorimo o sličnostima u njihovim glasovima, ja znam ljude koji su čuli novi album i uopšte nisu primjetili da to nije Jorn Lande, već Mike DiMeo. Da li si svjesno tražio nekoga ko će zvučati kao Jorn ili je profil novog pjevača bio sasvim otvoren? Bili smo prilično otvoreni i Mike DiMeo nije bio jedini kandidat. Imali smo još jednog Šveđanina i još jednog Amerikanca u užem izboru. Bio je tu i jedan pjevač koji je zvučao previše kao Jorn. On ga je bukvalno kopirao, a to nije dobar način da zamjeniš nekoga. Mike DiMeo na kraju krajeva nije identičan Jorn-u. Ja zaista mislim da je jedina sličnost baš u tim blues korijenima. Obojica pjevaju na neki soul i blues fazon, dok je Mike-ov glas daleko viši i on pjeva drugačije. Čak su i aranžmani drugačiji, ali je produkcija namjerno ostavljena ista plus što je to ipak Masterplan, pa naravno da podsjeća na Jorn-a. Najveći problem je onda sigurno činjenica da je Mike Amerikanac, a Masterplan je većinom u Hamburgu u Njemačkoj... To nije sasvim tačno. Ja ne živim u Hamburgu, već u Slovačkoj, ja sam samo trenutno u Hamburgu, koji jeste moj rodni grad, ali sam ja već tri godine u Slovačkoj. Ja mislim da to nije neki problem, jer cijene za letove više nisu toliko različite. Njemu je svejedno da li leti u Njemačku ili Slovačku. Inače ta razdaljina nije nikakav problem danas. Jedino on ima više obaveza, jer mora da leti. Problem je zadržati ga u Njemačkoj između koncerata, kada se njemu ne isplati letiti nazad.  To bi bilo to što se tiče odlaska Jorn Lande-a. Još veće iznenađenje je sigurno bio odlazak bubnjara i tvog partnera Uli Kusch-a. Šta se tu desilo? Ja sam mislio da se vi tako dobro poznajete, pa je ovo ipak bio šok... Izgleda da ga ipak nisam poznavao tako dobro. Bio sam jako iznenađen kada je u septembru počeo da pravi probleme. Bio je stalno nezadovoljan i stalno je tražio negativne strane u poslovanju benda Masterplan. Nikada nije bio problem u muzici. Na kraju smo se dogovorili da ćemo se rastati krajem septembra i tako je i bilo. Problem je jedino bio taj što smo već počeli snimati u studiju, a nismo imali dovoljno gotovih pjesama, tako da smo morali sve prekinuti, ponovo dogovoriti novi termin za studio, a onda se skupiti kod mene u Slovačkoj i pisati nove pjesme. Tako smo radili 10 dana i napisali smo 4 nove pjesme. To vrijeme zajedno nam je pokazalo da mi imamo odličan odnos u bendu i da i dalje ima hemije između nas. To je bila pozitivna spoznaja, ali odlazak Uli-a je bio pravi šok i ja sam dan-danas razočaran što je to moralo biti tako. Sa druge strane se mora priznati da ste našli odličnu zamjenu. Mike Terrana je odličan bubnjar i to znaju i ptičice na grani. Ipak, on pored toga ima još dosta projekata. Da li postoji opasnost da ćete ga izgubiti ili da je previše zauzet? Da li ga uopšte smatrate punim i stalnim članom benda? Mi smo definitivno pravi bend i Mike je punopravni član. On uopšte nije toliko zauzet koliko to ljudi misle. On ima nekoliko fusion projekata, jer voli tu vrstu muzike. Pored toga mora pokazivati koliko je dobar, tako da pravi mnoge klinike. Mimo toga je Masterplan njegov primarni bend. Pored ima samo obaveze prema bendu Axel Rudi Pell i to je to. Mimo toga on nema nikakvih projekata. Zna nekada gostovati u studiju, ali to može svako od nas i to ne predstavlja nikakav problem.  Ono što je najbitnije je da ste iz svih tih problema sa postavom ipak uspjeli napraviti album koji svi hvale. Čak ste osvojili nagrade za album mjeseca u mnogim časopisima. Da li je na kraju sav taj stres kreativno uticao na vas? Definitivno! Mi smo dobili dva nova člana koja su savršeno otvorena za stil benda Masterplan. Nisu htjeli ništa da mijenjaju. Pogotovo je Mike DiMeo bio važan za ovaj stil kojim sada sviramo. On jako voli Masterplan i ne želi da promijeni išta. Inače su novi članovi uvijek rizični po tom pitanju. Terrana je oduvijek volio Masterplan i moj je dugogodišnji prijatelj, a sada i član benda.  Sigurno ti je poznata izreka da je treći album benda uvijek onaj koji donosi zadnju riječ, da li će bend opstati ili ne. Ovo je vaš treći album: Da li će Masterplan opstati? U to sam 100% siguran. Kritike su do sada zaista odlične i ljudima se sviđa ovo što radimo. Dobili smo nagradu za album mjeseca u tri magazina u tri različite zemlje, u Njemačkoj, u Belgiji i Grčkoj plus smo na raznim nacionalnim top listama i jako je lijepo vidjeti da, bez obzira na novu postavu, ljudi primjete kvalitet u muzici. Nije bitan samo novi pjevač, već cijeli bend i ime koje stoji za nešto. Lijepo je vidjeti i to da su ljudi imali povjerenja u mene kao jednog od osnivača benda. Na početku sam bio malo nervozan, ali sada više ne. Ljudi su vidjeli da smo u stanju nastaviti i sada ćemo to dokazati na turneji. Mi smo jedna jako čvrsta cjelina. Mislim da se odlično ponašamo na bini i siguran sam da možemo ovaj bend napraviti većim nego je to bio do sada. Novi album se zove "MK II". Možeš li nam objasniti šta to znači? To je asocijacija na 70-te, kada je Deep Purple promijenio dva člana u bendu i opet nastavio raditi na istom nivou. To je ono što smo mi htjeli reći. Imamo dva nova člana, lice benda se promijenilo, ali smo mi i dalje isti bend, zvučimo isto i nastavićemo da donosimo istu kvalitetu kao do sada. Glavni član benda je i dalje bio tu, tamo je to bio Blackmore, ovdje je Grapow (smijeh). Cilj je jednostavno taj da ljudi znaju da bez obzira na promjene, Masterplan jeste Masterplan. Ne želimo da neko razmišlja o tome da li je bilo bolji prije ili sad. Ja bih bio sretan kada bi za nekoliko godina ljudi govorili kako je MK I bio početak, a MK II prava stvar i duži i važniji period. Aha. Ja bih volio da se malo intenzivnije bavimo nastankom ovog albuma. Uli Kusch je ipak bio glavni kompozitor pored tebe. Njega sada nema i mene zanima da li su novi članovi imali priliku da nešto doprinesu? Mike Terrana naravno nije mogao toliko da doprinese. On je jednostavno došao previše kasno u bend i tada je već sve bilo gotovo. Mike DiMeo je ipak napisao sve tekstove, osim pjesme "Lost And Gone". On je napisao sve melodije, koje je kasnije preradio sa mnom i aranžirao, tako da se bolje uklope u Masterplan. On je dakle imao veliku ulogu na ovom albumu. Ja sam počeo pisati ove pjesme još u januaru i završio sam 5 pjesama, a kada je Uli otišao, onda sam napisao i "Warrior's Cry". Axel je onda napisao još tri pjesme, a od Uli-a je ostala jedna pjesma i to pjesma po imenu "Masterplan". Moram reći da je on napisao samo muziku, a tekst i melodija su od Mike DiMeo-a. Da li ćemo onda i tu pjesmu ponovo čuti u Uli-evom bendu Beautiful Sin? Ovu ne, ali sve ostale koje je napisao je ponio sa sobom, tako da ćete te moći čuti tamo. Pjesma "Masterplan" pripada nama i ona se neće nigdje drugo pojaviti. To ne bi bilo prvi put da Uli koristi pjesme svojih bivših bendova. Tako je na prvom Beautiful Sin albumu ponovo koristio pjesmu "The Departed (The Sun Is Going Down)" od Helloween-a... Znam i to mi se nikada nije sviđalo, ali, to je njegov problem. Kakav je sada uopšte odnos između vas dvojice? Bili ste nerazdvojni, a sada se desio ovaj neočekivani raspad... Odnos nije baš najbolji, to je sigurno. Dalje ne želim da komentarišem. Možeš li mi reći nešto o tekstovima koje je napisao Mike. Da li je pisao onako slobodno, šta mu je palo na pamet ili je ipak poslušao šta se prije dešavalo u bendu Masterplan? Naravno da se upoznao sa našim prijašnjim radom. Ja sam mu poslao naše stare albume i preslušao ih je, ali je on ipak pisao tekste onako kako ih on inače piše. Nije sada pokušao da kopira Jorn-a. Ovo je način na koji piše Mike DiMeo. Inače je album pun tekstova koji govore o samom bendu. "Warrior's Cry" je takva, "Masterplan" naravno i još neki naslovi kao "Phoenix Rising". Mimo toga su tu pjesme koje nemaju veze sa nama, kao "Trust In You" ili "Call The Gypsy". Te priče su više otvorene prirode i svako može da doda svoju maštu. Šta je sa pjesmom "Enemy"? Da li govori o Uli Kusch-u? Ne, ne ,ne. Tekst je napisao Mike i on nema sada nekih posebnih osjećaja vezanih za bivše članove benda. To je pjesma koja se dešava kompletno u njegovoj fantaziji.  Kada se prvi put pojavio bend Masterplan, vi ste imali neku priču iza sebe. U knjižici prvog albuma ste svi vi predstavljeni kao 4 elementa, pa čak prirodne katastrofe. Koliko uopšte znači ta priča danas, da li ima ikakvog traga od toga u današnjem zvuku. Drugi album je bio posvećen letenju, a ovaj sada samom bendu... Upravo tako. Mi smo željeli pratiti tu priču, ali se sada desila ta promjena postave, tako da smo morali prvo izdati ovakav album. Mislim da ćemo nastaviti raditi na tome. Album "Aeronautics" jeste bio posvećen letenju, ali je isto tako obradio element zraka. Sada nam ostaju još tri elementa, a onda ćemo da se raziđemo... Šalim se (smijeh). Mislim da ipak nećemo nastaviti tako raditi, jer je to bila ideja Jorn-a, Uli-a i mene, a ovo sada je potpuno druga postava. Mi sada počinjemo novo poglavlje i imamo novi simbol. To je ovo veliko "M" sa zvijezdom koje krasi omot albuma. Na žalost, iza tog simbola sada nemamo neki veliki koncept. Ovo je svjež početak, a ta stara ideja je u zamrzivaču, pa ćemo vidjeti šta će se desiti s tim. Sad bi želio da se osvrnem malo na tvoje vrijeme u bendu Helloween. Pričam sa Weikath-om često, a nedavno sam intervjuisao i Andi Deris-a. Zadnji album koji ste zajedno snimili je "The Dark Ride" i njega je najbolje ne spominjati pred Weikath-om. Andi ga sa druge strane ne smatra tako lošim. Nakon njega ste ti i Uli napustili bend. Znam tu priču od strane benda Helloween, ali me zanima i tvoja strana, pogotovo jer sam veliki fan albuma "Better Than Raw", a tu ste bili i ti i Uli bitni faktori. Mi smo u to vrijeme bili nezadovoljni našim zvukom i željeli smo da promijenimo producenta, ali i nešto unutar benda, jer su drugi bendovi koji sviraju sličnu muziku i paralelno sa nama objavljivali albume, zvučali bolje. Kao na primjer Stratovarius. Imali su jednostavno bolji zvuk i bubnjeva i gitara. Doveli smo Roy Z-a kao producenta i željeli smo isprobati nove stvari i on je predložio da gitare naštimamo malo dublje. To nam je onda otvorilo nova vrata i promijenilo nam stil. To je onda malo podsjećalo na razne američke bendove koji nemaju veze sa našom muzikom, ali su imali sličan zvuk. Ako pogledamo ko je tu bio glavni kompozitor, onda je to Andi Deris. Uli i ja smo zajedno imali 4 pjesme i zato mislim da je glupo kada Weikath kaže da smo mi krivi što je album tako glup. Ja uopšte ne mislim da je album glup. Naravno ima ljudi kojima se nije svidio, ali ima i onih koji misle da je to najbolji album Helloween-a. Za mene je taj album dobar završetak moje karijere u tom bendu. Mi smo za vrijeme produkcije bilo konstantno pod stresom i stalno smo se svađali. Poslje toga smo otišli na turneju i raspoloženje nije bilo dobro, ali nije ni toliko loše da smo mi očekivali da ćemo biti izbačeni. Za nas je to zaista bilo iznenađenje. I nakon turneje je Weiky samo lajao protiv tog albuma i krivio nas. Helloween je navodno radi nas počeo slabije da prodaje, ali nakon nas se to nije baš poboljšalo. Mislim da je to sada tako obzirom na sav download i internet. Ja sam se branio protiv tih ogovaranja, jer su pjesme koje smo Uli i ja napisali bile tipične za Helloween, samo malo drugačije upakovane. Mislim da se ponašao malo glupo, jer se album svima sviđao osim njemu. Mislim da je tražio izgovore i ja mu to opraštam, za mene to nije nikakav problem. Ja sam ponosan na taj album.  Kao što rekoh, ja sam nedavno pričao sa Andi-em i on mi je rekao da Weiky toliko ne voli taj album zato što mu je krivo što ti nisi bio toliko zainteresovan da radiš zajedno sa njim na duplim gitarama, harmonijama i sličnim elementima što bi taj album učinilo više Helloween izdanjem, nego što je on na kraju ispao... Aha. Problem je u tome što Weiky nikada nije dolazio u studio. On inače ne radi kao normalni ljud, već spava čitav dan. Kada se onda pojavio oko 22 sata u studiju, ja sam do tada već svirao 12 sati i bio sam gotov sa mojim radnim danom. To je tada bio sasvim normalan proces. Nije istina da ja nisam želio raditi sa njim. To su stvari koje se kasnije navode, ali sam ja u to vrijeme imao sasvim drugi osjećaj u vezi toga. Na kraju mi je drago što se sve tako razvilo, jer bez toga Masterplan ne bi postojao. Sve se dakle dobro završilo za mene. Ono što je čudno je to, da kada sam ja pričao sa Weiky-em o tome, baš je izlazio vaš debi album. On uopšte nije mogao da vjeruje da je "The Dark Ride" trebao da bude mračniji i žešći, a onda vi osnujete Masterplan i svirate stilom koji bi više odgovarao bendu Helloween... Nismo Uli i ja planirali album kao što je "The Dark Ride". Ono što smo mi željeli da uradimo smo uradili na albumu "Masterplan". Da to malo drugačije zvuči, to je doprinos producenata koji su to drugačije upakovali. Cijeli bend Helloween je želio da se zvuk malo promijeni i svi smo primjetili da to nije bila najbolja odluka. Većini fanova se to nije svidjelo i Helloween se vratio na stari stil, a i mi kada smo osnovali Masterplan smo nastavili raditi ono što smo oduvijek željeli. Neko je to shvatio kao da smo mi usporili za Masterplan, ali nismo. Mi smo čak prenijeli neke stvari koje smo naučili kroz "The Dark Ride" i tako su nastale pjesme kao "Bleeding Eyes", "Heroes" ili "Into The Light". Za mene se to sve super razvilo, jer sada imam dva benda koja volim. Da li ti uopšte imaš kontakta sa momcima iz Helloween-a? Da li se odnos popravio? Ja ih uopšte više ne viđam. Markus-a (Grosskopf, bass, Helloween, op.a.) sam neki dan sreo i to je bilo prijato. Zagrlili smo se i dobro smo se slagali. Nedavno sam i Weiky-u poslao email, tako da mislim da nema nekih problema. Mislim da ne bi bilo ni toliko čudno da sada sa njima popijem pivu ili kafu. Ok, to bi bilo sve. Veliko hvala za ovako obilan intervju! Hvala tebi, bilo mi je zaista zadovoljstvo i želio bih da pozdravim sve naše fanove u BiH! |
|||
