Albumi Watain - Sworn To The Dark
| Watain - Sworn To The Dark |
 Kada jedan mladi bend, koji iza sebe ima jedva dva albuma ode na turneju sa sopstvenim herojima, u ovom slučaju bendom Dissection, kada sa istim tim herojima dijeli određena ubijeđenja i kada još za live svirke koristi iste članove, one ne čudi mnogo da sam bend počne ličiti na iste te heroje. Riječ je o bendu Watain, koji nam dolazi iz Švedske i koji postoji, evo još malo, pa 10 godina. U tih 10 godina, ovo je tek treće izdanje i ono je podiglo dosta prašine. Nakon intenzivnog slušanja diskografije i sa pogledom na razvoj black metal scene, prilično je jasno zašto. Gore pomenutog Dissection-a (na žalost) više nema, naravno jer nema suludog (i genijalnog) Jon Noedveidt-a. Ipak, organizacija kojoj je on pripadao, poznata pod imenom MLO i dalje postoji. Kontroverza oko ove organizacije i naravno sam način smrti frontmena Dissection-a čini sve pripadnike ove organizacije "true", u tom nekom black metal smislu. Koliko sam bend Watain sa ovim ima veze, to je upitno, obzirom da se oni sami distanciraju od bilo kakvih rasističkih i fašističkih tendencija, dok je sam MLO na granici (malo sa ove, malo sa one strane). Muzički je Watain ipak, nešto kao nasljednik nestalog Dissection-a, s tim što ovdje black metal igra daleko veću ulogu nego death metal, kojeg je u zvuku Dissection-a uvijek bilo. Ima tu i nekih primjesa thrash metala 80-tih godina. Bend u nekim momentima jako podsjeća na Kreator iz "Pleasure To Kill" faze (samo poslušajte pjesmu "Under The Guill... pardon "Under The Cenotaph"), što pokazuje da bend zaista zna izabrati uzore (i gle, i sa njima je Watain bio na turneji!). Spojite dakle albume "Pleasure To Kill" i "Storm Of The Light's Bane" i imat ćete predstavu o tome kako zvuči ovaj album. Zvuči super, zar ne? Iskreno rečeno, meni se dinamika ovog djela jako sviđa. Dojmljivo je kako ovi momci svoj black metal čak sviraju nevjerovatno brzo, čak ga provlače kroz midtempo uz čest "nepravilan" ritam. Ima tu dosta melodija i solo izleta gitarista, dok je produkcija i dalje prilično mutna. Ima tu i pravih dragulja kao što su pjesme "Storm Of The Antichrist" ili "The Light That Burns The Sun" dok pravih fula nema. U suštini je ovo album koji se bez problema može slušati od početka do kraja, pa ja opet imam neku barikadu i ne mogu ovom djelu da dam neku preveliku ocjenu. Istina, drago mi je što se našao bend koji će nastaviti tamo gdje je stao Dissection, ali da li je to morao biti Watain? Da li je neko uopšte trebao to da radi? Dissection je Dissection i nema ga više. Ja sam se sa tim pomirio, zašto ne može Watain? Iz komercijalnih razloga! - rekli bi neki ljubomorni "hiper ultra true" black metalci, koji ne mogu da podnesu da je sad i Watain... hajmo reć popularan. Možda je tako, a možda i nije. Kako god, bez obzira što je ovo djelo jako dobro i bez obzira što nije mrtvi plagijat, meni ovdje fali više samog Watain-a. Ne mogu sebi da izbrišem iz glave sliku Jon-a kako nakon svake pjesme govori: "Bravo momci!" Da mi ne smeta ta činjenica, ovdje bi na sav glas razglasio da je ovo najbolji black metal album godine, nakon Naglfar-ovog "Harvest"-a i Marduk-ovog "Rom 5:12". Ovako mogu samo reći da ćemo o ovom bendu još mnogo toga čuti. 
|
||||
