The Aebyss

"FEAR THE RETURN"... To je bio moto pod kojim je bend Dissection najavio svoj povratak na scenu, nakon što je frontmen, pjevač i gitarista Jon pušten iz zatvora. Naravno, oči su zasvjetlucale i fanovi Dissection-a su zadovoljno trljali ruke, obzirom da je, prije nego je završio u zatvoru, Jon bio sinonim za izuzetno kvalitetan black/death metal, te izuzetno jak nastup uživo. Albumi benda danas važe za klasike, pa je ipak i te kako upitno kako će bend zvučati nakon toliko vremena.
Ono što je predstavljalo nadu fanovima starih albuma je sigurno činjenica da je Dissection imao skoro gotov novi album pred taj sukob sa zakonom. Ipak, danas znamo da od tog materijala skoro ništa nije zaživilo na novom studijskom albumu koji se zove "Reinkaos". Strah od povratka benda je dakle zavladao i među najvećim fanovima, obzirom da je EP izdanje pod imenom "Maha Kali" već nagovjestilo da je vrijeme ipak ostavilo traga na muziku benda, što potvrđuju i prvi tonovi novog albuma.
Sve ono što je bend Dissection vezalo za black metal žanr je potpuno nestalo (osim izrazito sotonističkih tekstova, naravno). Nema više niti blastbeat-ova, niti one mračne atmosfere (sada je prisutna drugačija, pa opet mračna atmosfera), niti riffova na jednu žicu, već se muzika Dissection-a anno 2006 može opisati kao obični melodic death metal. Da, riječ "obični" je tu namjerna, jer nam bend ne nudi zaista ništa novo. Svi ti riffovi, hookline-ovi i strukture pjesama su nam poznate od drugih melodic death bendova, tako da ne čudi da mnogi na prvo slušanje ovaj album opišu kao hladan, pa skoro plagijatski proizvod, bez imalo duše ili magije, koja je krasila prva dva albuma benda.
Pogotovo sa ovim zadnjim se ja uopšte ne slažem. Iako mnogi ismijavaju izjave Jon-a kako je ovo black magic muzika, ja mislim da se upravo to osjeti na ovom albumu, te da to predstavlja pravu čar "Reinkaos"-a.
Time možemo i da zaokružimo glavni adut ne samo ovog albuma, već i benda, a to je vokal Jon-a, koji je zaista unikatan, ne po boji glasa, već po kvaliteti izvedbe. Tako čisto, razgovjetno, a ekstremno pjevanje malo kome polazi za rukom. A onda su tu i razne formule crne magije, koje krase svaku numeru albuma, što dodaje na pomenutoj atmosferi. Kada se dakle govori o "običnom" melodic death albumu, onda ne bi bio fer, a da ne kažem da je ovaj "obični" melodic death u tom žanru sigurno nešto najbolje što sam čuo zadnjih godina, pogotovo ako uzmemo u obzir da su svi ti postojeći melodic death bendovi unijeli razne moderne elemente u svoj zvuk, dok Dissection ovdje zna uvjeriti jednostavno dobrim riffovima i refrenima koji se zaista urežu u mozak, bez obzira što su tekstovi veoma često puni magijskih formula, čije riječi ćete jasno razumijeti tek kada pogledate u knjižicu originala (inače se dese zezancije tipa "Daj mi sira, hoću sira..." - refren pjesme "Starless Aeon"). Jednostavno se mora priznati, da koliko god album zvučao neoriginalno, on ima izuzetno visoku kvalitetu, tako da niti jedna jedina sekunda albuma ne predstavlja ni filler, a kamo li potpunu fulu.
Uz to se nakon nekoliko slušanja javlja i takva zaraza da album jednostavno ne vadite iz plejera i veoma često se možete uhvatiti kako ponavljate rituale u nekom svom imaginarnom jeziku (početak pjesme "Black Dragon" je savršen za to.)
S toga tvrdim da su mnogi ovaj album prerano otpisali, bez da su ga slušali dovoljno dugo da dozvole magiji albuma da se razvije. Jon je po mom mišljenju sa ovim albumom stvorio jedno od uzbudljivijih izdanja godine, pogotovo ako se realno prihvati činjenica da je nemoguće zadovoljiti fanove koji čekaju 11 godina u običnih 40tak minuta, pa da je ne znam ni ja šta snimljeno. Upravo radi izuzetno visoke kvalitete albuma još više boli činjenica da se bend nakon turneje razilazi, ovaj put zauvijek.
Jedina stvar koja meni ne ide u glavu je veza između vjerovanja Jon-a u kaos, da bi to isto opjevao u savršeno jasno odsviranim dionicama, koje nerijetko krase predivne harmonije. To će možda ostati jasno samo Jon-ovoj potpuno ludoj glavi, ali to ne mijenja ništa na činjenici da je "Reinkaos" jedan od rijetkih albuma godine, koji me bukvalno tjera da mašem glavom. Za mene je ovo uspješan povratak, ali i lijep oproštajni poklon.

Jai Kalika! Jai Kali!
Mahapralaya will set our spirits free
Maha Kali, come to me!