Intervjui 2007. Sirenia (Morten Veland)
| Sirenia (Morten Veland) |
Ljubiteljima gothic metala je ime Morten Veland već preko 10 godina siguran pojam, a do sada je bio i sinonim za kvalitetan gothic metal uz bombastičnu dozu simfonijskih elemenata. Naravno, ljubitelji lika i djela ovog čovjeka znaju da je upravo on osnovao jedan od dan-danas najjačih gothic metal predstavnika na sceni, a to je bend Tristania. Nakon albuma "Beyond The Veil", putevi Morten-a i ostatka benda su se razišli, pod veoma prljavim okolnostima o kojima ni jedna strana danas ne želi razgovarati. Dok je to na početku bilo tragično, osnivanje benda Sirenia, pokazalo se kao istinska pobjeda za fanove, obzirom da su se odjednom na tržištu pojavila dva benda sličnog zvuka, ali i kvaliteta. Sirenia je svojim prvim albumom "At Sixes And Sevens" udarila kao bomba i automatski stvorila sebi legiju fanova, koji su pratili bend kroz sve godine koje je isti proveo u krilu diskografske kuće Napalm Records. Nakon još jednog albuma i EP izdanja, bend je promijenio diskografsku kuću i krenuo na stepenicu više, kada su se javili problemi, koji su usporili bend za koju godinu, tako da tek sada, tri godine nakon tog izdanja u rukama držimo novi album po imenu "Nine Destinies And A Downfall". Problemi unutar benda su doveli do raznih rotacija članova, tako da umjesto Henriette za mikrofonom na novom albumu možemo čuti Dankinju Moniku Pedersen. Prvi singl albuma "My Mind's Eye" treba da se zavrti radio i tv postajama, a iz tabora benda upozoravaju na novi stil ovjekovječen na ovom novom izdanju. O kakvim je promjenama unutar stila riječ, razgovarali smo sa mastermindom himself, gospodinom Morten Veland-om. Naravno, rekao nam je i gdje je našao Moniku, kuda ide Sirenia, a sve to u tipičnom, tajnovitom stilu ljudi sa sjevera...
Pozdrav Morten Veland! Sama činjenica da je ovo prvi put da razgovaraš sa Bosnom i Hercegovinom pokazuje da vaša nova diskografska kuća radi dobar posao, zar ne? Definitivno! Prvi put pričam sa vama, a neki dan sam razgovarao i sa Srbijom, pa i sa Crnom Gorom, izvini, ne razumijem se baš najbolje u sve te odnose dole i kako sve te države sada izgledaju, ali je činjenica da prvi put dajemo intervjue za vašu regiju. Odlično, prije nego se bacimo na vaš novi album, želio bih da nešto rasčistimo. Da li se ime vašeg benda Sirenia, izgovara "sirenia" ili "sajrenia"? Ja to ime izgovaram "sirenia", to je nekako više norveški (smijeh), iako mnogi govore "sajrenia". Činjenica jeste da ime potiče od riječi "siren", što se izgovara "sajren", tako da bi i ime Sirenia trebalo da se izgovara tako. U suštini je meni to svejedno (smijeh). Dobro, onda ću vas i ja nastaviti zvati "sirenia". Hajde onda da krenemo malo hronološki, a kasnije ćemo da se osvrnemo i na davno zaboravljenu prošlost. Prvo što me zanima je šta se sve desilo nakon zadnjeg EP izdanja "Sirenian Shores"? Nakon tog izdanja ste potpisali ugovor sa kućom Nuclear Blast i prošlo je dobrih 3 godine od tada. Čak su neki unutar same diskografske kuće mislili da se nalazite pred raspadom... Ne, raspad benda nikada nije dolazio u obzir za mene. Muzika je za mene toliko važna, da ja ne mogu da zamislim da mi prođe jedan jedini dan bez nje. Ja dakle nikada nisam želio odustati. Mislim da ću raditi sa muzikom sve do onog dana kada ću umrijeti. Inače je istina da se svašta izdešavalo nakon objave tog EP izdanja i to jeste razlog zašto nam je trebalo ovako dugo da objavimo novi album.  Jedna od stvari koje su se dogodile je sigurno ta da je vaša dotadašnja pjevačica Henriette napustila bend... ili je ipak bila izbačena? Prije neke dvije godine je ona odlučila napustiti bend, a razlog tome je da je muzika u to vrijeme nama oduzimala sve više i više vremena. Njoj je trebalo više vremena za nju samu i za neke druge stvari koje je željela da radi pored muzike, tako da je došla do zaključka da je bolje i za nas i za nju ako bi krenuli razlčitim putevima. Samo da pitam, da li je Henriette također Francuskinja, kao pjevačica Fabienne sa prvog albuma ili je ona ipak negdje iz vašeg komšiluka? Ne, nije, ona je iz Norveške, dolazi iz južnog dijela zemlje.  Morao sam to da pitam jer ste vašu prvu pjevačicu našli upravo u Francuskoj. Kako je to uopšte moguće? Pa, kada sam ja počeo da radim na bendu Sirenia, 2001. godine, ja sam ga više zamišljao kao jedan projekat. Debi album smo snimali u Francuskoj i uopšte nismo imali pjevačicu. Kada smo shvatili da nam jedna treba, naš producent koji je također Francuz je organizovao audiciju, jer ima jako puno kontakata i tako nam se predstavilo dosta pjevačica, različitih stilova. Nama je trebala pjevačica čiji glas bi se uklopio u muziku koju smo već snimili, tako da smo znali da je to Fabienne, čim smo čuli njenu izvedbu. Ako se tako dobro uklopila, zašto je niste mogli zadržati u bendu? Zato što je ona Francuskinja i zato što živi u južnom dijelu te zemlje. Ostatak benda naravno živi u Norveškoj, tako da bi ta udaljenost bila prevelika. Bilo bi nemoguće svirati u istom bendu na toliku distancu.  Potpuno razumljivo, s tim, da sada imate sličan problem. Vaša nova pjevačica, Monika Pedersen, je iz Danske, a vi ste još uvijek u Norveškoj. Naravno, udaljenost nije tako velika, pa ipak postoji. Tačno je da je ona iz Danske, ali je ona čim je primljena u bend preselila u Norvešku i to u isti grad u kojem ja živim. To je uradila samo radi benda Sirenia? Mora onda da si obećava mnogo toga od ovog novog albuma... Da. Monika, kao i ja i ostatak benda živimo i gorimo za muziku. Ona njoj znači jako mnogo i kada je tako, onda si spreman žrtvovati mnogo toga, samo da nađeš vremena da se baviš njome. U pitanju je izbor za ono što voliš da radiš i što radiš najbolje i upravo to je uradila Monika.  Pored tog fantastičnog entuzijazma za muzikom i bendom Sirenia, šta je ono što je vas ubijedilo da je Monika prava pjevačica za ovaj bend. Sigurno ste imali dosta kandidata i demo snimaka. Zašto ste se odlučili za nju? Čim je Henriette otišla, mi smo krenuli u potragu za novom pjevačicom. Svuda smo razglasili da smo u potrazi, postavili smo reklame svuda, diskografska kuća nam je u tome pomogla itd, tako da nas je zaista kontaktiralo jako puno pjevačica širom Evrope, čak neke iz Amerike. Kada smo prošli sve te aplikacije, suzili smo izbor na šest pjevačica koje bi mogle biti vrući kandidati. Monika je naravno bila među njima i pozvali smo je da radi sa nama na audiciji i ostala je nekoliko dana. Sve je funkcionisalo savršeno i ostavila je jako dobar utisak. Poslje se vratila u Dansku i mi smo je nekoliko dana poslje ponovo pozvali da napravimo probu snimanja i tu se već pokazalo da ona ima nešto posebno u svom glasu. Imala je nešto u glasu što prije nisam čuo u ovoj muzici i bila je upravo ono što smo tražili. Shvatili smo da se odlično uklapa u novi stil benda i onda smo se odlučili da je ona ona prava za nas. Ona je sada nova pjevačica i novo lice benda Sirenia i preselila se u Norvešku. Šta je sa njenim starim bendom Sinphonia? Mislim da je taj bend bio "na ledu" već prije nego što će se prijaviti na našu audiciju. Ona je zadnjih godina aktivno tražila novi bend i možda je sasvim slučajno naletila na nas u tom periodu. Glavno je da smo sada zajedno. Sada je novi album pred vratima. Naravno, svi pravi fanovi benda imaju vaša prva dva albuma i gore pomenuti EP. Da li će ih novi album šokirati, obradovati, potvrditi? Šta mogu očekivati od ovog novog izdanja? Mislim da smo na ovom albumu napravili veći stilski skok nego između tih drugih izdanja. Naravno, ja kada komponujem, želim da to zvuči kao da je iz iste ruke, ali ipak želim da se moj stil razvija, jer želim da se dokažem kao kompozitor. Isto sam naravno radio i pred komponovanje albuma "Nine Destinies And A Downfall". Za vrijeme komponovanja sam primjetio da sam u suštini već sve uradio što se može uraditi sa tom starom formulom i da postoji opasnost da se ponavljam. Sa ovim albumom sam osjetio da je pravo vrijeme da napravim neke veće izmjene na materijalu. Jedna od stvari koju sam želio uraditi je napraviti sve dosta melodičnijim. Tome je slijedio logičan korak da ženski vokali dobiju više prostora i važnosti. Sa druge strane su ekstremni vokali smanjeni, jer se nisu uklapali u novi materijal. Jednostavno bi bio preveliki kontrast. Pored toga sam u prošlosti pisao pjesme koje su bile jako duge, nekada 6 i 7 minuta. Ovaj put sam želio reći ono što imam da kažem unutar 5 minuta, tako da su pjesme kraće i intenzivnije. Želio sam da budu interesantne od samog početka. Uz sve to je naravno bilo važno održati sve elemente koji su bitni i tipični za bend Sirenia, još od samog početka, kao na primjer veliki horovi. Oni su naravno tu, kao i ona tipična atmosfera. Mislim da smo uspjeli da napravimo to jako dobro. Ostali smo ona ista Sirenia, a opet smo napravili jedan veliki korak naprijed.  Ja sam naravno slušao album, kao i prvi singl "My Mind's Eye" i moram priznati da sam bio iznenađen zvukom. Sve je toliko melodično, jako pamtljivo, ali i jako blago. Da li misliš da će neki fanovi imati problema sa tim? Možda im novi materijal bude previše blag? Ja svako malo dobivam email poruke od fanova koji žele da bend Sirenia krene malo melodičnijim putem ili da bi željeli da čuju više ženskih vokala u našoj muzici. Neki bi željeli da budemo ekstremniji, a treći pak bi željeli da mi ostanemo ovakvi kakvi jesmo. Jasno je da je nemoguće usrećiti svakoga i znao sam još dok sam komponovao ovaj album da će imati burne reakcije. Neki naši stariji fanovi će sigurno biti razočarani. Najvažnije je ipak da ja sviram i komponujem onu vrstu muzike kakvu sam volim. Ja sam dio gothic metal scene od 1995. godine i to je nekih 12 godina i ja polako tokom godina mijenjam moj stil. Ovaj put sam došao do tačke kada sam želio da napravim neke veće promjene u mojoj muzici, to je sve. Obzirom da si tako dugo dio scene, sigurno znaš da se mišljenja i ukusi u vezi muzike mijenjaju godinama, pa čak i kategorizacije. Zadnjih godina je upravo gothic metal probio led i postao jako popularan. Neki danas čak smatraju bendove kao što su After Forever, Nightwish, Within Temptation, Tristania, pa i Sirenia pop muzikom. Da li razumiješ takve stavove ili i dalje tvrdiš da je to istinski metal stil? Ja definitivno i dalje smatram da je Sirenia pravi metal bend. Otkako sam na sceni ja sam primjetio da su, pogotovo ranih 90-tih godina, ti gothic metal bendovi sve više koristili elemente ekstremnijih stilova, kao što su growl vokali. Naravno, ja vidim da se gothic metal razvija i očigledno je da kompletan pravac teži većoj melodičnosti. Teško mi je govoriti za druge bendove koje si naveo, ali Sirenia je sigurno još uvijek metal bend. Ako uzmemo zvuk novog albuma, onda je on snažniji nego na bilo kojem drugom našem izdanju. Gitare su puno deblje i žešće. Bubnjevi su veoma dominantni, pa je opet sve veoma melodično i atmosferično. Mislim da je to pravac u kojem će se kretati gothic metal i činjenica je da je ovaj stil popularniji nego ikada.  Drugim riječima, cilj kuće Nuclear Blast je sigurno da i vas probiju u mainstream i da se vaši spotovi rotiraju u svim mogućim tv i radio emisijama... Jasno je da je cilj svake disjografske kuće da njihove bendove čuje što više ljudi. Na tome se bazira kompletna smisao jedne diskografske kuće. To važi i za jedan bend. Mi kada nešto kreiramo, želimo da to čuje što više ljudi, želimo da putujemo i sviramo na mjestima gdje nikada prije nismo bili. Mi smo uvijek dobivali emailove iz zemalja kao što su Australija i Rusija, gdje nas ljudi traže, a mi nikada nismo mogli doći jer nismo prodavali diskove kod njih. Sada sa novom kućom imamo tu mogućnost da plasiramo naše albume na svako tržište, a onda i da sviramo u tim zemljama. Uskoro ćemo na primjer svirati u Rusiji, što je prije bilo nezamislivo. Razgovarajmo onda malo o ovom novom albumu. Ime mu je "Nine Destinies And A Downfall". Da li se taj naziv odnosi na 9 pjesama koje su na njemu? (Smijeh) To me svi pitaju. Svakoga zanima zašto se album tako zove. Naravno, to je i bio naš cilj, da imamo tako misteriozan i zagonetan naziv. Mislim da ne bi bilo dobro kada bi objašnjavao svaki detalj, jer bi time sva ta misterioznost propala. Ja više volim da slušaoci i fanovi sami pokušaju naći duboko značenje iza naziva, nego da ga ja negdje izblebećem i da on onda nestane. Pravo značenje dakle ostavljam za sebe. Dobro, naziv dakle ostaje tajna. Ja naravno nemam nikakve tekstove, tako da je to za mene još veća misterija. Pročitao sam da se sve pjesme bave mentalnim problemima i da se vrte oko primarnih osjećanja kao što su ljubav, mržnja, ponos, bijes. Možeš li mi reći nešto više o tome ili mi pojasniti generalnu tekstualnu atmosferu albuma? Što se tiče tekstova, ja i dalje pišem na istu temu kao i uvijek. Stalno je to neki pogled na mračnije stvari u životu. Naravno i ovdje ja pokušavam da napredujem i da malo variram moj pristup pitanju tekstova. Ipak, teme su ostale iste. Izvini, ali nisam previše informativan kada su u pitanju tekstovi i nazivi. Želim da to fanovi sami istražuju. Dobro, bilo je za očekivati. Vi se sada naravno pripremate za turneju. Znam da ste ti, Monika i Jonathan stalni članovi benda. Šta je sa Bjornar-om (gitara)? Da li je postao stalni član benda ili je i dalje samo gost? Pa, on je već nekoliko mjeseci sa nama, tako da smo se poprilično navikli na njega. On je sada postao stalni član benda i za sada je sve u redu. Vidjećemo kako će se to razvijati. On je dodatni gitarista pored tebe, ali vaša muzika je puna klavijatura i efekata. Kako ćete to prenijeti na binu? Otkako postoji ovaj bend mi uvijek sviramo samo kao četvorka. Ja pjevam i sviram gitaru, Monika pjeva, Jonathan svira bubnjeve i Bjornar također svira gitaru. Sve ostalo ide preko posebnog programa na sekvenceru, tako da digitalno imamo horove, klavijature i bass gitaru. Za sada smo zadovoljni kao četvorka. Ima ideja da u bend učlanimo jednog bassistu, ali to nije previše neophodno. Već 6 godina funkcionišemo ovako, tako da od toga možda ne bude ništa. Pa, ne biste bili ni prvi ni zadnji bend bez bassiste. Ja se odmah sjetim The Doors-a... (Smijeh) Tačno. Da budem iskren, ja primjećujem da sve više bendova to tako radi. Tehnologija je toliko napredovala, da to zaista više nije rijetka pojava. Svaki instrument se može jako dobro zamijeniti i imam osjećaj da će to postati normalno ubuduće. Ostalo nam je još malo vremena, a te minute bi posvetio tvojoj prošlosti. Kao mnogi drugi, tvoj rad sam upoznao kroz bend Tristania. Svi znaju da se između vas svašta izdešavalo, tako da sada imamo dva benda, pa ipak, ja bih volio znati šta je bilo. Razgovarao sam sa Anders-om iz Tristania-e i on mi nije želio odati neke detalje. Kako stoje stvari s tobom? Pa, i ja sam se odlučio da ne govorim o tome. Da si me pitao isto pitanje prije 4-5 ili 6 godina, onda bi ti sigurno dao odgovor. Za sve nas je to nešto što se desilo u prošlosti i ne želimo da se vraćamo na to. Mislim da bi bilo glupo ponovo otvarati tu temu. Ja bih najrađe da više ne moram govoriti o tom bendu.  Da li to znači da ste još uvijek neprijateljski raspoloženi ili ipak imate nekog kontakta? Nedavno smo ponovo uspostavili kontakt, tako da smo i pričali u nekoliko navrata. Da li si slušao šta je taj bend napravio otkako si otišao? Jesam. Čuo sam neke stvari nakon albuma "Beyond The Veil", ali ja niti želim da komentarišem, niti se smatram nekim ko treba nešto tu da kritikuje ili hvali. Od novih stvari nisam još ništa čuo, a i nemam kada. obzirom da imam dovoljno posla sa sopstvenim bendom. Neka ljudi sami poslušaju te albume i neka si sami stvaraju mišljenje. Razumijem ja da ne želiš da govoriš o tome i znam da ti se to možda neće svidjeti, ali meni su ta dva benda Sirenia i Tristania, kao brat i sestra, kao da su iz iste porodice... To mi je nekako jasno, obzirom da sam ja osnovao Tristaniu. Normalno je da su si dva benda slična ako imaju istog pjevača, istog gitaristu, tekstopisca i kompozitora. Dan-danas ima sličnosti između nas, a pogotovo ako poredimo prve albume Tristania-e i prvi album Sirenia-e. Danas se naravno svi razvijamo, ja idem u svom pravcu, a i oni se razvijaju kako oni žele. Ne znam kako zvuči novi materijal, ali ja nisam njihov glavni kompozitor, tako da vjerovatno ne zvuče kao mi. Ok, Morten, to je sve. Hvala na razgovoru i sretno sa novim albumom. Hvala i hvala na podršci i razgovoru. |
|||
