Intervjui 2008. Into Eternity (Tim Roth)
| Into Eternity (Tim Roth) |
Into Eternity je bend koji je sa svoja zadnja dva albuma, "The Scattering Of Ashes" i "Buried In Oblivion" osvojio mnoštvo fanova, pogotovo u Americi. Njihov stil koji veže progressive death metal kakvog ga je osmislio pokojni Chuck Schuldiner iz benda Death sa power metal vokalima i vriskom dostojnom jednog Tim Owens-a jednostavno ne ostavlja ravnodušnim niti jednog ljubitelja metala. Tako je bend dobio velike šanse za sticanje popularnosti na raznim tunejama širom Amerike, pa i na jednoj od najvećih, Gigantour sa velikanima kao što su Dream Theater ili Megadeth. Da život ipak nije bajka, članovi benda su osjetili na sasvim drugi način. Još dok su bili na turneji, preminuo je najbolji prijatelj šefa benda Tim Roth-a od posljedica raka. Nedugo zatim i brat istog prijatelja, a krajem godine je uslijedio i Roth-ov otac. Ovakvi udarci sudbine ne prolaze bez traga, tako da se bend odlučio napraviti konceptualni album na temu ove bolesti i suočavanja sa njom. Mi smo razgovarali sa šefom benda i naravno, zavrili smo u srž albuma koji bi mogao biti presudan za buduću karijeru benda.
Pozdrav Tim! Evo smo se još jednom našli da govorio o novom albumu benda Into Eternity, s tim što je tema ovog albuma "The Incurable Tragedy" kako sa naziv kaže - tragična. Tvoj otac i tvoja dva najbolja prijatelja su u veoma kratkom vremenskom periodu umrla od raka. Možeš li nam reći nešto više o tome? To je zaista bilo brutalno vrijeme za nas sviju. Dave je bio prvi koji je preminuo i to se desilo dok smo mi svirali Gigantour turneju i ja nisam mogao ni da mu stignem na sahranu, tako da sam se osećao jako, jako loše. Njegov brat koji me je nazvao da mi kaže da je Dave umro mi je još sugerisao da moram ostati na turneji, da bi samo nekoliko mjeseci kasnije i on podlegao raku. Za mene je to totalno apsurdno i još tada smo se odlučili da će idući album biti konceptualno izdanje na temu raka. Mislim, čak su nam i doktori govorili kako je ovo nevjerovatna rijetkost, da je skoro nemoguće da dva brata umru od raka u tako kratkom razdoblju. Vjerovatnoća da se kod obojice manifestuje tako brzo je minimalna, ali eto, vidjeli smo da nije nemoguće. To je užasno.  Znam, ja srećom nemam u porodici nikoga ko boluje od raka, ali imam prijatelja koji su suočeni s tim. Ja im se uvijek divim kako nalaze pozitivne strane u životu i kako jednostavno ne odustaju, već se bore i trude se da ispune život pozitivnim stvarima. Da li je cilj ovog albuma da pomogne ne samo osobama koje su izgubile nekoga od raka, već i da pomogne oboljelim da se bolje suoče sa svojom situacijom? Da, definitivno. Mislim, ja sam počeo pisati novi materijal odmah nakon te turneje, a onda je slijedila turneja sa bendom Edguy. Imao sam dakle samo 7 dana slobodnog vremena i u tom periodu mi moj otac govori da i on ima rak. Doktori su mu rekli da će živjeti još par godina ako obavi jednu operaciju, ali ona nije uspjela kako su zamislili, tako da je umro samo 5 dana kasnije. Nisam mogao da vjerujem da pišem konceptualni album o raku i smrti mojih najboljih prijatelja, a onda izgubim i oca na taj način. To je jednostavno previše. Nikada u životu nisam bio suočen sa toliko smrti u životu i to tako bliskih ljudi. Upravo radi toga sam napisao ovakav album i on je naravno pun emocija kroz koje sam prošao.  Sad je ovo naravno konceptualni album, samošto bih volio znati kako se taj koncept proteže kroz album. Da li je u pitanju neka fiktivna priča inspirisana realnim dešavanjima ili je hronološki prikaz tvojih iskustava? Kako si pristupio tome? Album je više priča koja je povezana sa iskustvima kroz koja sam prošao, a kroz perspektivu nekoga ko saznaje da ima rak. Tako album počinje sa pjesmom "Tides Of Blood" koja govori o tome da čovjek možda predosjeća da će mu se nešto desiti, pa našglavni lik o tome sanja. Mi dakle nismo pisali o mom ocu ili o Dannyu ili Dave-u već o fiktivnom čovjeku koji saznaje da ima rak i na kraju umire od njega u pjesmi "A Black Light Ending". Instrumental i pjesme "The Incureable Tragedy I", "II" i "III" su posvećene onda njima. Prva je za Dave-a, druga je za Danny-a, a treća je za mog oca. Ja nisam želio sad da koristim imena unutar samih tekstova, jer smo radili na konceptu prije nego se sve desilo, osim toga, ovo je nešto što se može desiti svakome na svijetu. Rak je jednostavo luda bolest.  Vjerujem da si svjestan da sigurno ima luđaka tamo vani koji će puni prezira pričati kako Tim Roth i njegov bend Into Eternity zarađuju novac na osnovu smrti njegovih prijatelja. Šta bi rekao takvim osobama? Kao prvo, ja ovo radim u podršku njima i njihovim porodicama, a sigurno ne da bi zaradio novac. Pa uopšte nema novca od muzičke industrije i mi sigurno nećemo zaraditi novac na osnovu ovakvog albuma. Tako nešto mi nikada ne bi palo na pamet, ali sad kad kažeš, vjerujem da će se pojaviti neki forumaš koji će tvrditi nešto slično. Bože sačuvaj... ja sam ovaj album napisao iz ogromne tuge, a ne da bi zaradio novac. To je sigurno. Za mene je ovo trenutno stvarnost, a naši tekstovi su uvijek govorili o stvarima koje nas okružuju. Tako je bilo i tako će uvijek biti. Ja nikada ne bi koristio ovakav tragičan događaj da bi prodao više albuma. Imam osjećaj da je ovo nekako prvenstveno pogodilo tebe u bendu. Da li si onda ti napisao sve tekstove? Nisam, skoro pola je napisao Stu, naš pjevač i mislim da je napisao odlične vokalne melodije. Uostalom, ovo nije pogodilo samo mene. Mama od našeg pjevača također ima raka, samo što još nije umrla od njega, tako da on i te kako zna o čemu mi ovdje govorimo i kako treba da zvuči sav taj koncept.  Pa kako ti sad gledaš na tu bolest. Kažu da je veća vjerovatnoća da čovjek oboli od raka, ako je imao sličnih slučajeva u porodici. Tebi je nedavno otac preminuo o toga, a sad si napisao i ovaj album. Da li te je strah te bolesti? Naravno da me je strah, ali mislim da me je manje strah nakon ovog albuma. Sjećam se mog oca kako je reagovao kada mu je rečeno šta ga čeka i on je prvenstveno bio ljut. Mislim da ako se on mogao suočiti s tim, da bi mogao i ja. Naravno, sama pomisao je strašna, ali ja sam ionako siguran da me to čeka. Ja sam trenutno siguran da ćemo svi jednom imati rak (smijeh). Ali ne može čovjek biti paranoičan, pa da živi u strahu. Sa druge strane je istina da svaki čovjek ima predispoziciju za rak i kod svakog čovjeka se on aktivira na drugačiji način. Koliko si u svrhu pisanja ovog albuma morao da istražuješ o samoj bolesti ili je to nešto što te uopšte ne zanima, jer album prvenstveno govori o suočavanju sa tom bolesti i pratećim emocijama? U tome je stvar, ja sam zaista napisao album o prihvatanju činjenice da je čovjek bolestan i da će umrijeti. Nije me zanimala sama bolest i kako ona funkcioniše. Ja ovdje govorim o strahu, bijesu, tugi, bolu, žalosti i tim stvarima. Nismo sad kao bend Carcass sjedili sa enciklopedijama i gledali šta je sad šta i kako funkcioniše. Ovaj album jeste depresivan i tužan, ali mi je drago da smo objavili ove pjesme. Takav drugi pristup bi stvorio sasvim drugačiji album. Ko zna, možda bi bio dobar za "The Incurable Tragedy Part 2" (smijeh). A možda na idućem albumu obradimo i koji veselu temu.  Ostavimo onda tu temu da je fanovi istražuju kada kupe album i okrenimo se drugim stvarima. Ja ti moram reći jednu stvar. Obično se čuje preko interneta ili preko vijesti da bend snima novi album. Za ovaj album nisam dobio nikakvih informacija sve dok mi odjednom Century Media nije poslala promo. Kako to? Ozbiljno? Pa, moram reći da smo mi generalno zadovoljni radom kuće Century Media, pogotovo ovdje u Americi, jer smo zaista postigli određenu popularnost, a i sviramo velike turneje. Nama je sad cilj osvojiti Evropu, jer smo tu slabo prisutni. Moguće je onda da mi kao bend nismo toliko važni evropskom odjelu kuće pa da šalju silne vijesti u svijet. Ne vidim neki drugi razlog. Doduše, sve diskografske kuće su finansijski tanke, pa vjerovatno slabo troše novac na promociju, pogotovo benda koji još mora da osvoji kontinent kao što smo to mi. Da li je onda "The Incurable Tragedy" pravi album za napredak benda u Evropi i šire? Konceptualni albumi jednostavno znaju ograničiti kreativnost benda, jer se sve sužava na jednu temu. To je tačno, ali je i ovaj album tipičan za stil benda Into Eternity, iako imamo nekih novih detalja. Na primjer nikada nismo imali čisto klavirsku pjesmu i vokal. Ali da to nismo uradili sada, vjerovatno bi imali nekih akustičnih pjesama. Dakle, sve je to Into Eternity i sigurno nas koncept jeste malo gurnuo u tom pravcu da imamo i mirnijih dijelova za razliku od prošlog albuma koji je bio heavy od početka do kraja. To smo onda uradili namjerno, isto kao što sada imamo više dinamike. Mi smo uvijek imali fanove koji nam govore da treba da sviramo i neke mirnije dijelove, a ima i onih koji nam govore kako to mrze. Nema dakle šanse da svima udovoljiš i ja ne želim da si time razbijam glavu. Jednostavno radim ono što mislim da je ispravno i vjerujem svom instinktu. Meni se album jako sviđa, a sad, ko zna, možda bude komercijalna katastrofa. Meni se album generalno sviđa, jer ja volim konceptualne albume, a volim i tu raznolikost... U tome je stvar, svako ima svoj ukus i svako ima svoje mišljenje. To je naravno dobro, ali postaje problem u današnje internet doba, jer svako može da objavi svoje mišljenje, bez obzira da li je relevantno ili nije. Na nekim stranicama imaš hiljade likova koji 90% svojih komentara ostavljaju na temu bendova koje ne vole. Puno više troše riječi da pljuju neki bend, nego da pohvale neki koji vole, a uopšte ne znaju koliko je potrebno rada i truda da jedan bend opstane.  Kad smo kod tog truda, šta je sa postavom benda? Imate neke promjene, a volio bih da znam zašto. Pa, većina toga je vezano za turneje. Album "The Scattering Of Ashes" sam ja snimio potpuno sam, a gitarista Justin nam se pridružio za sve turneje osim svirke na Gigantour-u. Isto je i sa bubnjarem Steve-om koji nam se također pridružio za te turneje. Oni su sa nama dakle odsvirali već 8 turneja, ali ih ljudi tek sad prvi put čuju na jednom albumu. Naš stari bunjar Jim je našao posao za državne institucije, tako da jeste snimio sve naše albume do sada, ali nije mogao ići na turneje, pa smo morali pronaći drugog čovjeka. Dakle iako imate nove članove na albumu, već ste istrenirani za predstojeće turneje... Tako je. Imali smo čak i neke warm-up shows koje inače nismo svirali prije i to nam je pomoglo da istestiramo neke nove pjesme. Sada ćemo naravno da promoviramo album, ali većinom po Americi. Prvo ćemo da sviramo sa Symphony X, a onda slijedi turneja gdje smo mi glavni bend. Negdje pred kraj godine nas očekuje turneja sa Iced Earth, a to jedva čekam. Ja sam ogroman fan, a i Stu obožava Barlow-a, a ovo je turneja sa njim. Osjećam se kao dijete pred Božić (smijeh).  Vjerujem ti, ja sam ih gledao na Metal Camp-u i moram reći da s bili fantastični! Sad mi je samo žao što ta vaša zajednička turneja neće doći u Evropu. I meni je. U Evropi bi to sve bilo znatno veće i mi bi se mogli pokazat široj publici. Mislim da smo zreli da postignemo sličan uspjeh u Evropi, jer ako možemo ovdje da punimo neke dvorane, valjda možemo i kod vas. Samo treba neko da nam pruži šansu. Nadam se da će se uskoro naći neko za to i da ćemo vas gledati u okviru neke dobre turneje. Hvala ti na razgovoru, pa se vidimo i čujemo! Hvala tebi na podršci i čuvajte se! |
|||
