The Aebyss

  

• datum razgovora: 14.01.2010. • razgovarao: Emir SARAČEVIĆ • fotografije: Nuclear Blast • copyright: The Aebyss 2008.

• izvor: email intervju • diskografska kuća: Nuclear Blast • web: www.suicidalangels.com • MySpace: Sucidal Angels

Ovo je naš prvi intervju sa bendom Suicidal Angels, tako da je logično da krenemo od početka. Možeš li nam predstaviti bend i reći nam o čemu se tu zapravo radi?
Bend Suicidal Angels dolazi iz Atine, glavnog grada Grčke. Mi sviramo old school thrash metal, a glavni uzori su nam naravno bendovi iz Bay Area scene. Isto tako jako volimo death i thrash metal bendove koji su bili aktivni 80-tih godina. Naša muzika je neka vrsta ljutitog, agresivnog i mračnog thrash metala a la Slayer ili Sepultura. Mi ne sviramo mješavinu rock n roll-a i thrash metala kao na primjer bend Overkill. 

Upravo je zanimljivo to što dolazite iz Grčke. Kakva je metal scena u vašoj zemlji? Naravno, poznati su nam bendovi kao Rotting Christ ili Firewnd jer oni već imaju internacionalnu karijeru, ali da li ima još bendova poput vas koje tek valja otkriti?
Iskreno, mislim da mi imamo ogromnu metal scenu, pogotovo u odnosu na broj stanovnika naše zemlje. Sa druge strane, problem je upravo taj da je malo bendova koji se dovoljno trude da postignu nešto van granica Grčke. Nije lako i sigurno ima bendova koji se uporno trude i ima ih dosta koji već imaju ime i koji rastu polako. Ja izuzetno poštujem takve bendove jer smo i mi morali proći težak put tako da jako dobro znamo kako je to.



Da se primjetiti da ste vi već jako često svirali širom Evrope i da ste uspjeli ići na turneje sa poznatijim i etabliranim bendovima. Kakvo je to iskustvo? Da li se publici svidio vaš pristup thrash metalu i da li su upravo te vaše live aktivnosti podstakle Nuclear Blast da vam ponude ugovor?
Turneja je najvažniji dio života jednog benda. Tu se stiče bitno iskustvo, članovi se zbliže i bend zvuči bolje nakon svakog apsolviranog nastupa. Što se tiče publike, ona nas je uvijek toplo dočekala, vjerovatno zato što su skoro svi manje-više upoznati sa old school thrash metalom. Ugovor sa kućom Nuclear Blast smo dobili nakon što smo pobijedili u natjecanju za najbolji bend u organizaciji Rock The Nation. Čisto sumnjam da su nas primjetili prije toga, ali su live aktivnosti sigurno pomogle da uopšte pobijedimo na tom takmičenju.

Vi ste prilično mlad bend na sceni, iako sami više niste klinci. Pa opet, već sa drugim albumom ste uspjeli dobiti ugovor sa jednom od najvećih diskografskih kuća na svijetu. Da li ste prije benda Suicidal Angels imali neke grupe sa kojima ste pokušavali dobiti ugovor i da li ima možda već snimljenih albuma sa tim drugim bendovima?
Angel (bass) i Panos (gitara) su imali nekoliko bendova i Angel he čak uspio snimiti jedan album sa svojim bendom. Orfeas (bubnjevi) i ja smo od početka u bendu Suicidal Angels i ovo je zaista prvi bend u kojem smo ikada svirali. Mislim da se komotno može reći da smo upravo nas dvojica osnivači ovog benda.



Spominjali smo na početku uzore, ali zašto ste se vi odlučili svirati thrash metal i to pogotovo danas kada su modern metal i metalcore daleko popularniji. Zašto je po vama old school thrash metal uopšte bitan u današnje vrijeme? 
Pa, kao prvo, Slayer je naš omiljeni bend svih vremena... jednostavno volimo osjećaj koji nam daje takva muzika i ti riffovi koji ubijaju. Pored benda Slayer moram pomenuti i grupe kao Kreator, Sodom, Exodus, Destruction i druge. Mi smo dakle oduvijek željeli svirati thrash metal, jer je to muzika koju svi u bendu volimo. Naravno, mi smo otvoreni i prema drugim žanrovima i svako od nas ima neki svoj poseban ukus. Thrash metal je onda ona baza oko koje se svi slažemo. Što se tiče važnosti thrash metala, ja uopšte ne mogu da se sjetim ijednog perioda u mom životu kada nije bio važan ili da je bio manje bitan.



Da li onda misliš da je danas premalo thrash metal bendova na sceni? Ili uopšte bendova koji sviraju neku vrstu old school metala?
Ja se uopšte ne slažem s tom tvrdnjom. Ja ipak mislim da ima dosta thrash metal bendova, ali oni nisu toliko popularni danas kao što bi bili 80-tih godina. Isto važi i za bendove koji sviraju klasični metal ili druge old school kategorije. Puno više su eksponirani ti moderni bendovi ili oni koji miješaju klasične elemente za modernim zvukom. Oni su onda uvijek na radiju ili na televiziji dok mi čučimo u pozadini i ako ljudi žele da nas vide, trebaju samo malo više prokopati.



"Sanctify The Darkness“ je vaš drugi album, ali je iskreno rečeno prvi koji sam čuo. Vrlo je moguće da naši čitaoci također nisu upoznati sa vašim debi albumom "Eternal Domination". Možeš li nam reći nešto o tom izdanju? Ko je napisao muziku, o čemu su tekstovi i koliko je taj album danas važan za vas?
Pa, to je zaista bio naš prvi album i mislim da se samim slušanjem može čuti kako smo bili neiskusni u to doba. Materijal nije zreo i prilično je nedorađen, pogotovo muzički, ali nam je u to vrijeme bio odličan naravno. Muziku smo svi pisali zajedno, a tekstove smo si podijelili tadašnji gitarista i ja. Tematika je skoro ista kao i danas, dakle antireligijski tekstovi povezani sa socijalnim problemima.  Naravno, obzirom da je debi album u pitanju, mi smo i dalje ponosni na njega i on je i dalje izuzetno važan za nas. Ima naravno i fanova kojima se album jako sviđa i još uvijek se traži.

Kako onda uopšte pišete muziku danas? Da li imate jednog glavnog kompozitora ili se ipak nađete na probama, pijete pivu i svirate zajedno?
Sve je to jedan zajednički proces. Uđemo u studio i neko od nas ima neku ideju ili riff od kojeg krenemo i onda svi radimo na pjesmi. Tražimo druge riffove, melodije koje se uklapaju, kritikujemo jedni druge, podržavamo i sve tako dok na kraju nismo zadovoljno. Tekstove ipak pišem sve ja, dok mi Angel tu i tamo malo pomaže.


Ako baš analiziramo vaš debi album i poredimo ga sa aktuelnim izdanjem - koje su razlike? Da li ima nekih promjena u zvuku? Da li na novom albumu ima neka pjesma koju bi istakao radi muzike ili možda radi teksta?
"Sanctify the Darkness" je zaista daleko zreliji, ozbiljniji i bolji od "Eternal Domination". Ovaj put smo si uzeli dovoljno vremena da analiziramo strukture pjesama i uveli smo neke sporije dijelove bez da mijenjamo žanr ili zvuk benda. Debi album je više bio kao neki jam session koji se vrti oko jednog riffa, pa se onda drugi nadovezuju. Drugi album ima više aspekata, nije tako monoton i naravno zvuči daleko bolje jer je produkcija ovaj put zaista bila profesionalna. Osim toga na novom albumu ima dosta detalja koji se pokažu tek nakon više slušanja. Kao posebnu pjesmu bi možda izdvojio "Mourning Of The Curse". Sve je počelo sa riffom za pjesmu "The Dark Abyss", ali je onda od toga postala sasvim druga pjesma koja je ostala instrumentala. Neki se fanovi čak žale što je bez teksta, ali mi smo je tako planirali od početka i drago nam je da smo je ostavili ovako.

Najbolja promocija za album je ipak i danas live situacija. Da li već imate planove za turneje i znate li s kim ćete putovati svijetom? Da možete birati, s kojim bendovima bi najrađe išli na turneju?
Mi smo se upravo vratili sa turneje sa bendovima Kataklysm i Belphegor koja je bila u januaru, a onda u februaru idemo na turneju sa bendom Overkill. Mislim da će se tako nastaviti sve do maja, ali ništa još nije sigurno. Ima mali milion bendova s kojima bi bili presretni da idemo na turneju, ali ako moram izabrati jedan, onda je to sigurno Kreator.



Poznato je da ste potvrdili nastup na Metal Camp festivalu. Da li znaš išta o tom festivalu ili da li su ti drugi bendovi pričali o njemu?
Da budem iskren, ne znam skoro ništa! Znam da je to jedan od najvećih metal festivala u Evropi i znam da jedva čekam da dođe tamo! Ali do sada mi niko nije rekao ni kako je bilo niti kako to sve izgleda, tako da se nadam velikom iznenađenju, koje će prevazići moja očekivanja koja vežem uz ime tako velikog festivala kao što je Metal Camp.

Da li ste uopšte svirali na nekom takvom festivalu? Šta uopšte misliš o festivalima? Da li ti je draže svirati u nekom klubu kao headliner ili ipak na festivalu gdje je publika sigurno veća?
Svirali smo na festivalima i prije, ali samo na prilično malim događajima. Ja jednostavno obožavam osjećaj i atmosferu jednog festivala i to se ne može porediti sa nekim klupskim nastupima. Na festivalu imaš priliku da upoznaš mnogo ljudi, možeš da vidiš puno bendova koje voliš, a inače nemaš prilike vidjeti ih. Ako sve to uzmem u obzir, onda mi je draži festival iako naravno volim i klubove.

Dobro Nick, to bi bilo sve. Želim ti puno sreće sa turnejom, a onda se vidimo na Metal Camp-u pa da popijemo koju pivu!
Hvala na intervjuu i kao što rekoh, jedva čekam Metal Camp, pa da nazdravimo!